Već godinama poljoprivrednici u Engleskoj i Walesu koriste talog iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda kako bi obogatili svoja polja i travnjake. Taj materijal je jeftiniji od umjetnih gnojiva i pesticida, što ga čini privlačnom alternativom u vremenu rasta troškova. Godišnje se na ruralna područja raspoređuju milijuni tona mulja.
U tim ostacima pronađene su značajne količine kemikalija, uključujući teške metale, mikroplastiku i tzv. PFAS, koji su poznati po svojoj trajnosti. Te tvari ne nestaju same od sebe u okolišu, nego se nakupljaju u tlu i mogu kroz usjeve dospjeti u prehrambeni lanac.
Veliki problem je što se zagađenje ne ograničava samo na poljoprivredno zemljište. Zbog kiše i ispiranja, te tvari dospijevaju i u površinske vode. Istraživanja pokazuju da se rijeke i potoci sve više opterećuju tim ostacima, što dodatno pogoršava postojeće onečišćenje voda.
Liječnici i ekološke organizacije upozoravaju da posljedice po javno zdravlje mogu biti ozbiljne. Ukazuju na veze između dugotrajne izloženosti PFAS-u i zdravstvenih problema, uključujući određene vrste raka. Također ističu da sadašnja politika predstavlja veliki eksperiment čiji rizici nisu dovoljno istraženi.
Britanski poljoprivrednici brane svoj izbor ukazujući na ekonomsku stvarnost. Za mnoge poljoprivredne tvrtke, jeftini kanalizacijski mulj predstavlja jedini pristupačan način da njihova zemlja ostane produktivna. Naglašavaju da je njegova upotreba službeno dozvoljena i da posluju unutar važećih pravila. Istodobno, neki poljoprivrednici priznaju da ovise o sustavu čije će posljedice biti jasnije tek dugoročno.
Britanska vlada je već reagirala na rastuću kritiku. Najavili su planove za pooštravanje pravila za upotrebu kanalizacijskog mulja. Razmatraju se strože kontrole sastava, intenzivnije praćenje posljedica i moguće zabrane određenih štetnih tvari.