Suprotstavljene su bile široka skupina zemalja koje žele ambiciozan ugovor i manja skupina zemalja proizvođača nafte i plastike. Prva skupina pritiskala je na smanjenje proizvodnje plastike i stroga pravila za štetne kemijske dodatke. Druga skupina protivila se ograničenjima proizvodnje i naglasak stavljala na upravljanje otpadom, bolje pakiranje, ponovnu upotrebu i recikliranje.
Pod lupom se našao i proces odlučivanja. Prijedlozi da se u slučaju nepremostivih razlika može glasovati naišli su na zahtjev da se odluke donose isključivo konsenzusom. Ta proceduralna razlika pridonijela je zapenjanju pregovora unatoč dugotrajnim neformalnim konzultacijama.
Iz Europe su se čuli izraziti znakovi razočaranja. Europska unija je imala veća očekivanja i naglašava da rad mora ići dalje prema obvezujućem sporazumu koji bolje štiti zdravlje i okoliš.
Mnoge zemlje i ekološke organizacije reagirale su potreseno zbog ishoda. Nazvali su to propuštenom prilikom, istaknuli hitnost stalnog rasta zagađenja plastikom i pozvali na više vodstva. Organizacije su poticale ambiciozne zemlje da budu odlučnije i ne snižavaju standarde, upravo zbog toga što su prethodne runde dale malo opipljivih rezultata.
Ova blokada nadograđuje se na ranije neuspjehe. Prethodna runda pregovora, koja je prošle godine održana u Južnoj Koreji, također je završila bez dogovora. Taj obrazac pojačava strah da bez promjene UN-ovog smjera proces ostaje zaglavljen između želje za smanjenjem nove proizvodnje i zahtjeva za poboljšanjem sakupljanja i obrade.